Sporedan je onaj koji sudi, te čovjek koji ukaže kako je jaki čovjek posrnuo ili šta je onaj koji radi mogao bolje. Zasluga pripada čovjeku koji je zapravo u areni; čije je lice umrljano prašinom i znojem i krvlju; koji se hrabro bori; koji griješi i iznova i iznova podbacuje; kojem nisu strani golemi entuzijazam, golema posvećenost i koji se iscrpljuje zarad vrijednoga cilja; kojem, u najboljem slučaju, na kraju nije stran trijumf visokog postignuća te koji, u najgorem slučaju, ukoliko podbaci, barem podbacuje a da se pritom uvelike odvažio.
Theodore Roosevelt, Sorbonna, Pariz, Francuska, 23. april/travanj, 1910. g.
Devedeset i devet godina u prošlosti američki predsjednik Roosevelt ove je riječi ostavio nama u zalog te položio vrijednosti i načela za koje se lično zalažem. Na prošloj smo sjednici doživjeli buru neugode, koja je ostavila gorak okus u ustima. Ovdje govorim u vlastito ime, pa se zato moram i ograditi od onoga što se dogodilo u ponedjeljak, 11. maja/svibnja. Nisam niti mogu biti dijelom toga što se desilo, niti se čiste savjesti mogu prikloniti ma kojoj strani rasprave.
Želim, ipak, čestitati starom rukovodstvu na njihovom predanom radu i trudu, te novim kandidatima i kandidatkinjama na njihovu entuzijazmu, a svima ponajviše na tome što su se odvažili ući u arenu, jer su to smatrali vrijednim ciljem.
U ponedjeljak smo govorili o svemu i svačemu, pa zarad iskrenosti i otvorenosti prvo s vama dijelim gdje sam lično podbacio: prvu sam godinu obnovio i nije me bilo na fakultetu, zbog problema u privatnom životu. No, nakon tog neugodnog iskustva, vratio sam se na fakultet, postao predstavnik studenata i studentica generacije akademske 2006/2007. pri Odsjeku za anglistiku te njihove interese zastupam već dvije godine. U zadnje dvije godine, zastupajući interese studenata/ica na sjednicama Vijeća Odsjeka za anglistiku, predlagao sam i, zahvaljujući suradnji Vijeća, ostvarivao prijedloge za održavanje vanrednih ispitnih rokova te se trudio uspostaviti redovniju i bolju komunikaciju između studenata/ica i nastavnog kadra Odsjeka. Svojim najvećim postignućem, pak, smatram studentski blog Odsjeka koji sam u pokrenuo u oktobru prošle godine.
Stan!, što je kratica za “studenti/ce anglistike”, već gotovo dva čitava semestra studente/ice redovno informira o zbivanjima na Odsjeku, upućuje ih na relevantne zakone i propise te im u kolumnama koje redovno pišem iste objašnjava. Nekolicina studenata i ja redovno postavljamo materijale bitne za nastavu, pišemo skraćene verzije predavanja, podsjećamo studente/ice na zadaću i obaveze i pišemo tzv. study guides, ili tekstove koji studentima objašnjavaju kako da uče materiju koja im možebitno predstavlja problem pri usvajanju i pripremi ispita. U ovih 8 mjeseci, blog je imao preko 16.000 posjeta, svakodnevno ga koriste i čitaju kako studenti/ce mog i drugih odsjeka, tako i nastavnici/e i suradnici/e i mnogi drugi/e. Najvažnije što je blog, kao svojevrstan kamen temeljac mog rada kao predstavnika studenata/ica, postigao je povezivanje studenata/ica, porast njihove osviještenosti o bilo čemu bitnom za njihov studij te im je, a ovim se naročito ponosim, olakšao proces studija, usvajanja gradiva i pripremu za ispite. Inače, zahvaljujući rezultatima anketâ provedenih na blogu, Vijeću odsjeka sam sugerirao minimalne upisne kvote za usmjerenja na poslijediplomskom studiju (II ciklus studija po bolonjskom procesu) i s radošću Vas obavještavam da ih je Vijeće i prihvatilo.
Na blogu često govorim o pravima studenata/ica, njihovim obavezama i standardu za koji vjerujem da se može poboljšati. Blog je osvijestio studente/ice moje godine o Etičkom kodeksu Univerziteta u Sarajevu, o akademskom učešću i slobodi govora, te im pruža prostor da izraze vlastita mišljenja i stavove, a to je najvažniji cilj koji predstavnik za prava i standard studenata/ica mora imati te je to ujedno i moj glavni cilj.
Budući da znam kako funkcionira rad predstavnika godine, prvi konkretan cilj na koji se kao kandidat obavezujem je povezati se sa studentskim predstavnicima svih godina sa svih odsjeka, izraditi raspored redovnih sastanaka s njima te s njima započeti razgovor o problemima koji se najhitnije moraju riješiti. Do kraja ovog mjeseca se obavezujem stupiti u kontakt sa studentskim predstavnicima/cama i s njima oformiti, za početak nezvanično, Studentsko vijeće. Vijeće, kakvim ga zamišljam, nema predsjednika/cu niti se oslanja na kakav birokratski aparat; ono je plenumsko, svi su u njemu potpuno ravnopravni, a ideja je da buduće odluke tog Vijeća, budući da ono zastupa kolektivne stavove cijeloga studentskog tijela ovog Fakulteta, budu obavezujuće po Organizaciju za prava studenata pri FF-u. S drugim kandidatima/kinjama sam o takvoj, plenumskoj vrsti rada već razgovarao, i vjerujem da ga i oni podržavaju.
Studentsko vijeće će predstavljati vaše stavove, mišljenja, ideje i zastupati Vaše interese. No, kako bi zastupljenost svih studenata/ica bila i veća, svi ćete imati priliku reći, anonimno ili imenom, prijedloge ili žalbe koje imate. Za one koji nemaju pristup internetu kući, a i sve ostale, namjeravam postaviti kutiju za prijedloge ispred prostorije Organizacije.
Drugi kratkoročan cilj je dogovoriti se sa Studentskom službom da se svi računari u holu Fakulteta osposobe te u funkciju stave računari koje je staro rukovodstvo Organizacije kupilo za studente. To lako mogu obaviti osobe zadužene za održavanje računara i mreže na Fakultetu.
Ostalo je malo do kraja godine, pa nema previše vremena da se odrade neke značajnije stvari sada. No ono za što ću se boriti da dobijemo sljedeće godine uključuje, između ostalog, naredno:
- Stupit ću u kontakt sa Studentskim informacijskim sistemom (ISSS) pri Rektoratu i, skupa sa Studentskom službom, pomoći da se osmisli plan najjednostavnijeg, najbržeg i potpunog prelaska na internetsku prijavu ispita. To će biti jednostavno jer sistem već postoji i funkcionira, samo će biti potrebno da se sistem češće ažurira. Za taj sam rad, budući da sam dovoljno informatički obrazovan, spreman i volontirati ukoliko to bude neophodno.
- U budućnosti će dio ovog bloga biti posvećen svojevrsnom savjetovalištu za studente/ice koji su možda pretrpjeli kakvo zlostavljanje na fakultetu, od ma koga. Savjetovalište će ipak biti više pravne prirode, u smislu da će se preko nj studente/ice upućivati na zakone, propise i druge dokumente te procedure i nadležne instance kako bi mogli prijaviti prekršaje i prijestupe. Cilj ovoga je da se osvijestimo o etičkom kodeksu i da se etički kodeks poštuje. Na kraju krajeva, svi želimo vrijeme provoditi u sigurnom i nenasilnom fakultetskom okruženju.
- Što se nenasilja tiče, namjeravam kao predstavnik, skupa s ostalima u Organizaciji, organizirati tribinu ili okrugli stol o nenasilnoj komunikaciji i etici u nastavi. Mislim da nam je svima prošlosedmično iskustvo pokazalo da zapravo nismo u stanju razgovarati jedni s drugima iskreno i smireno, s međusobnim poštivanjem i uvažavanjem. Mislim da gdjegdje taj problem imamo i u nastavi, što od studenata/ica, što od nastavnika/ica. Dakle, poenta ovoga nije da se upire prstom ili čak insinuira bilo šta, već da pokrenemo javnu raspravu o problemima s kojima se suočavamo, da izgradimo duh otvorenosti, ostvarimo transparentnost u studiju i radu te zajednički gradimo međusobnu solidarnost. Na koncu, mi, kao budući akademski građani i građanke, a i sada kao studenti i studentice, imamo dužnost razgovarati o društvu i njegovim problemima te predlagati moguće mjere i rješenja problema.
- Kao predstavnik za prava i standard studenata/ica, ono za što ću se boriti bit će poštivanje svih zakona i propisa. No, borit ću se i da se odluke koje nisu u interesu studenata/ica mijenjaju. Zvanično ću tražiti izvještaje o načinu trošenja našeg uplaćenog novca za informatizaciju i obnovu bibliotečkog fonda. Na osnovu tog izvještaja predložit ću daljnje moguće korake. Također ću stupiti u kontakt s tijelom koje pri Fakultetu nadzire provođenje bolonjskog procesa. Nakon sastanaka sa Studentskim vijećem i rasprave o mogućim prijedlozima, s ostalim članovima Organizacije sastavit ću izvještaj OPSFF-a o provođenju bolonjskog procesa na Fakultetu i predložiti korake kako bi se isti unaprijedio. Za to će trebati puno predanog rada i truda, ali ne sumnjam u motivaciju i volju svih strana.
Moje iskustvo, inače, seže i u moju srednjoškolsku prošlost. Kao stipendist američke organizacije ASSIST, godinu dana sam proveo u američkoj srednjoj školi s 50-godišnjom tradicijom studentskog vijeća. Zahvaljujući tom iskustvu, po povratku u BiH sam osnovao a kasnije i predsjedavao prvim Vijećem učenika svoje gimnazije, koje je aktivno i danas. Više od godinu dana sam radio na projektu “Razvoja i osnivanja omladinskih struktura” s Njemačkim društvom za tehničku podršku (GTZ) i pomagao mladima u nekoliko bh. gradova da osnuju prva udruženja mladih. Jedno takvo sam pokrenuo i u rodnoj Modriči 2004. g. a ono je aktivno i danas.
Budući da se namjeravam baviti i problemom zapošljavanja na tržištu rada nakon studija, bitno je istaći da sam radio u Soroševu programu omladinskog poduzetništva i kao vođa grupe na međunarodnom sajmu osvojio prvo mjesto za marketinški projekt poduzeća. U Poljskoj sam stekao certifikat Akademije za omladinske društvene poduzetnike, certifikat koji jamči za moje znanje o i iskustvo pri organiziranju malih neprofitnih projekata u lokalnoj zajednici, kojima je jedini cilj da riješe neki konkretan problem u lokalnoj zajednici, problem poput loše kanalizacije, neasfaltirane ceste ili, pak, neuređenog parka. Stekao sam neformalno obrazovanje koje mi omogućuje da pišem i razvijam projekte, a za sve dosadašnje projekte u nevladinim organizacijama radio sam bez naknade.
No, honorare zarađujem svojim uskoro i zvanično profesionalnim radom prevodioca, a moji prijevodi su dosad objavljivani u Sjedinjenim Američkim Državama, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te sam, između ostalog, radio za Sarajevske dane poezije, Ministarstvo pravde Sjedinjenih Američkih Država i Centar za nenasilnu akciju u Sarajevu, a radom za zadnji spomenuti se najviše ponosim, ponajviše zbog obrazovanja o nenasilju i nenasilnoj komunikaciji koje sam stekao prevodeći.
Moje obrazovanje i iskustvo obučili su me da se u budućnosti bavim problemom zapošljavanja bolonjskih studenata/ica i njihovom pripremom za bh. i inozemno tržište rada. Strategija za to je poticanje volonterizma među studentskim tijelom i povezivanje s poslovnim sajmovima te organiziranje savjetovanja o zapošljavanju sa stručnim osobama, u suradnji s Fakultetom i ministarstvima.
Postoje još mnogi drugi kratkoročni i dugoročni ciljevi koje Vam namjeravam predstaviti. Za svaki ću ponuditi i konkretnu strategiju te se obavezati na ispunjavanje tih ciljeva.
Pošto se studentsko tijelo Filozofskog fakulteta osvijesti o vlastitim pravima, obavezama i standardu, lakše ćemo zajednički raditi da ostvarimo prava, ispunimo obaveze i unaprijedimo naš studij.
Vidimo se u ponedjeljak, 18. 5. 2009. g. na skupštini u 13h u velikom amfiteatru!
Srdačno,
Mirza Beširović.
