Nakon nekoliko mjeseci rada u Upravnom odboru Organizacije za prava studenata/ica pri Filozofskom fakultetu (OPSFF) i neslaganja s ostalim članovima/cama Upravnog odbora o pravcima u kojima bi OPSFF, kao studentsko udruženje, trebao ići, odlučio sam podnijeti ostavku na mjesto predstavnika za prava i standard studenata/ica.

Članovima/cama udruženja koji su glasali za mene na izbornoj skupštini u maju/svibnju podnosim izvještaj o radu koji sam obavio i neslaganjima koje je izazvao moj rad.

1. Predložio sam UO-u novi imidž udruženja, promjenu znaka, a naposlijetku promjenu statuta i imena udruženja. Moji su prijedlozi usvojeni i nacrt statuta koji sam izradio također je usvojen. Promijenjena verzija statuta ustrojavala je Upravni odbor u tri odjela umjesto 7 sektora, a u svakom od ta tri idejno bi trebalo biti nekoliko članova UO-a. Funkcije predsjednika/ce, potpredsjednika/ce i generalnog/e sekretara/ice time su prijedlogom maknute. Dodano je Studentsko vijeće kao savjetodavni organ čije zaključke UO pomaže provoditi. UO je kasnije odlučio vratiti izvršne funkcije predsjednika i potpredsjednika, odbacio ideju rada dogovorom i konsenzusom i nanovo načinio grešku prošlih sastava UO-a OPSFF-a: dopustio da se udruženje individualizira na jednu ili najviše dvije osobe, umjesto da se odgovornost za zastupanje i predstavljanje udruženja rasporedi na tri osobe od kojih je svaka u jednom odjelu. Tom se idejom UO trebao motivirati na odgovorniji i redovniji rad, ali to je izazvalo otpor.
Nacrt statuta možete preuzeti ovdje: Nacrt Statuta Studentskog udruženja pri Filozofskom fakultetu “Soba deset”

Napomena: Ovaj je nacrt samo prva verzija teksta, tako da nije lektoriran, a neki dijelovi nisu dorađeni. OPSFF će iskoristiti ovo kao temelj za novi statut.

2. Nakon izuzetno bezobzirnog ponašanja Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS) i njihovih pokušaja da navedu UO da potpiše pismo podrške za prijedlog Zakona o studentskom organiziranju (kojeg su sastavili članovi SPUS-a) bez da je iko od članova UO-a imao priliku pročitati spomenuti prijedlog, i nakon konačnog dobivanja teksta prijedloga, izradio sam analizu teksta i objasnio kako bi takav zakon zapravo štetio studentima.
Analizu možete preuzeti ovdje: Analiza teksta prednacrta Zakona o studentskom organiziranju
Tekst prijedloga zakona: Prednacrt Zakona o studentskom organiziranju (Kanton Sarajevo)

3. Predložio sam izradu Brucošure, odradio prijelom i uredio brošuru. Prijelom za štampanje možete preuzeti ovdje: Brucošura

4. Ostavku podnosim ponajviše zato što mislim da moje poglede na studentski aktivizam i studentsko djelovanje većina UO-a ne dijeli. Funkcije i hijerarhije su, vjerujem, nužno zlo, ali ih je potrebno zaobilaziti i zanemarivati kad je to moguće. Ono što je bitno je izravno djelovanje i izravna komunikacija gdje je manje bitno ko se kako zove i koje mu je ili koja joj je funkcija. Puno je važniji angažman što više studentica i studenata, i ne vjerujem da UO udruženja treba raditi ama baš sve. Vjerujem da se članovi trebaju aktivnije uključiti i da je dužnost UO-a da ih na to potakne. Zasad se, ipak, dešava to da se UO sve više izolira i da je ostvareni kontakt sa studentskim tijelom minimalan i slučajan. Unutarnji konflikti u UO-u također otežavaju rad i onemogućavaju povećanje broja ljudstva koje radi na aktivnostima. Neki članovi UO-a ne obavljaju svoj posao, ne pojavljuju se na sjednicama, ne odgovaraju na poruke i izbjegavaju rad kad god je to moguće, ali se koriste privilegijama koje su ostvarili izborom na položaj. Fakultet, primjera radi, Upravnom odboru u kafeteriji sedmično osigurava 15,00 KM koje UO može trošiti na piće i hranu. Moj prijedlog da se tog novca odreknemo, jer se nalazimo u teškoj ekonomskoj situaciji u BiH i u svijetu te je ogroman broj studenata koji jedva da si mogu priuštiti dolaske na fakultet i studij, a kamoli piće i hranu — moj prijedlog je odbačen. UO nije preuzeo odgovornost i etiku koju sam se nadao da ćemo preuzeti i time reformirati udruženje. Uslijed svega toga, u zadnjih mjesec dana sam se povukao iz UO-a, strpljivo iščekivajući nekakve promjene, ali sam ipak odlučio dati ostavku.

Za više detalja o onome što sam radio dok sam aktivno djelovao u OPSFF-u, javite se ili preko Facebook ili na pravstud@gmail.com

U skorije vrijeme ću sa grupom entuzijastičnih i optimističnih studenata/ica raditi na nečemu novom, o čemu ćete biti obaviješteni naknadno. Svi ste pozvani da se našem novom i drukčijem pokušaju studentskog aktivizma priključite ne bismo li zaista nešto i promijenili na Filozofskom fakultetu.

Srdačan pozdrav,

Mirza Beširović.

Pričajte o vlastitim iskustvima!

Sporedan je onaj koji sudi, te čovjek koji ukaže kako je jaki čovjek posrnuo ili šta je onaj koji radi mogao bolje. Zasluga pripada čovjeku koji je zapravo u areni; čije je lice umrljano prašinom i znojem i krvlju; koji se hrabro bori; koji griješi i iznova i iznova podbacuje; kojem nisu strani golemi entuzijazam, golema posvećenost i koji se iscrpljuje zarad vrijednoga cilja; kojem, u najboljem slučaju, na kraju nije stran trijumf visokog postignuća te koji, u najgorem slučaju, ukoliko podbaci, barem podbacuje a da se pritom uvelike odvažio.

Theodore Roosevelt, Sorbonna, Pariz, Francuska, 23. april/travanj, 1910. g.

Devedeset i devet godina u prošlosti američki predsjednik Roosevelt ove je riječi ostavio nama u zalog te položio vrijednosti i načela za koje se lično zalažem. Na prošloj smo sjednici doživjeli buru neugode, koja je ostavila gorak okus u ustima. Ovdje govorim u vlastito ime, pa se zato moram i ograditi od onoga što se dogodilo u ponedjeljak, 11. maja/svibnja. Nisam niti mogu biti dijelom toga što se desilo, niti se čiste savjesti mogu prikloniti ma kojoj strani rasprave.

Želim, ipak, čestitati starom rukovodstvu na njihovom predanom radu i trudu, te novim kandidatima i kandidatkinjama na njihovu entuzijazmu, a svima ponajviše na tome što su se odvažili ući u arenu, jer su to smatrali vrijednim ciljem.

U ponedjeljak smo govorili o svemu i svačemu, pa zarad iskrenosti i otvorenosti prvo s vama dijelim gdje sam lično podbacio: prvu sam godinu obnovio i nije me bilo na fakultetu, zbog problema u privatnom životu. No, nakon tog neugodnog iskustva, vratio sam se na fakultet, postao predstavnik studenata i studentica generacije akademske 2006/2007. pri Odsjeku za anglistiku te njihove interese zastupam već dvije godine. U zadnje dvije godine, zastupajući interese studenata/ica na sjednicama Vijeća Odsjeka za anglistiku, predlagao sam i, zahvaljujući suradnji Vijeća, ostvarivao prijedloge za održavanje vanrednih ispitnih rokova te se trudio uspostaviti redovniju i bolju komunikaciju između studenata/ica i nastavnog kadra Odsjeka. Svojim najvećim postignućem, pak, smatram studentski blog Odsjeka koji sam u pokrenuo u oktobru prošle godine.

Stan!, što je kratica za “studenti/ce anglistike”, već gotovo dva čitava semestra studente/ice redovno informira o zbivanjima na Odsjeku, upućuje ih na relevantne zakone i propise te im u kolumnama koje redovno pišem iste objašnjava. Nekolicina studenata i ja redovno postavljamo materijale bitne za nastavu, pišemo skraćene verzije predavanja, podsjećamo studente/ice na zadaću i obaveze i pišemo tzv. study guides, ili tekstove koji studentima objašnjavaju kako da uče materiju koja im možebitno predstavlja problem pri usvajanju i pripremi ispita. U ovih 8 mjeseci, blog je imao preko 16.000 posjeta, svakodnevno ga koriste i čitaju kako studenti/ce mog i drugih odsjeka, tako i nastavnici/e i suradnici/e i mnogi drugi/e. Najvažnije što je blog, kao svojevrstan kamen temeljac mog rada kao predstavnika studenata/ica, postigao je povezivanje studenata/ica, porast njihove osviještenosti o bilo čemu bitnom za njihov studij te im je, a ovim se naročito ponosim, olakšao proces studija, usvajanja gradiva i pripremu za ispite. Inače, zahvaljujući rezultatima anketâ provedenih na blogu, Vijeću odsjeka sam sugerirao minimalne upisne kvote za usmjerenja na poslijediplomskom studiju (II ciklus studija po bolonjskom procesu) i s radošću Vas obavještavam da ih je Vijeće i prihvatilo.

Na blogu često govorim o pravima studenata/ica, njihovim obavezama i standardu za koji vjerujem da se može poboljšati. Blog je osvijestio studente/ice moje godine o Etičkom kodeksu Univerziteta u Sarajevu, o akademskom učešću i slobodi govora, te im pruža prostor da izraze vlastita mišljenja i stavove, a to je najvažniji cilj koji predstavnik za prava i standard studenata/ica mora imati te je to ujedno i moj glavni cilj.

Budući da znam kako funkcionira rad predstavnika godine, prvi konkretan cilj na koji se kao kandidat obavezujem je povezati se sa studentskim predstavnicima svih godina sa svih odsjeka, izraditi raspored redovnih sastanaka s njima te s njima započeti razgovor o problemima koji se najhitnije moraju riješiti. Do kraja ovog mjeseca se obavezujem stupiti u kontakt sa studentskim predstavnicima/cama i s njima oformiti, za početak nezvanično, Studentsko vijeće. Vijeće, kakvim ga zamišljam, nema predsjednika/cu niti se oslanja na kakav birokratski aparat; ono je plenumsko, svi su u njemu potpuno ravnopravni, a ideja je da buduće odluke tog Vijeća, budući da ono zastupa kolektivne stavove cijeloga studentskog tijela ovog Fakulteta, budu obavezujuće po Organizaciju za prava studenata pri FF-u. S drugim kandidatima/kinjama sam o takvoj, plenumskoj vrsti rada već razgovarao, i vjerujem da ga i oni podržavaju.

Studentsko vijeće će predstavljati vaše stavove, mišljenja, ideje i zastupati Vaše interese. No, kako bi zastupljenost svih studenata/ica bila i veća, svi ćete imati priliku reći, anonimno ili imenom, prijedloge ili žalbe koje imate. Za one koji nemaju pristup internetu kući, a i sve ostale, namjeravam postaviti kutiju za prijedloge ispred prostorije Organizacije.

Drugi kratkoročan cilj je dogovoriti se sa Studentskom službom da se svi računari u holu Fakulteta osposobe te u funkciju stave računari koje je staro rukovodstvo Organizacije kupilo za studente. To lako mogu obaviti osobe zadužene za održavanje računara i mreže na Fakultetu.

Ostalo je malo do kraja godine, pa nema previše vremena da se odrade neke značajnije stvari sada. No ono za što ću se boriti da dobijemo sljedeće godine uključuje, između ostalog, naredno:

• Stupit ću u kontakt sa Studentskim informacijskim sistemom (ISSS) pri Rektoratu i, skupa sa Studentskom službom, pomoći da se osmisli plan najjednostavnijeg, najbržeg i potpunog prelaska na internetsku prijavu ispita. To će biti jednostavno jer sistem već postoji i funkcionira, samo će biti potrebno da se sistem češće ažurira. Za taj sam rad, budući da sam dovoljno informatički obrazovan, spreman i volontirati ukoliko to bude neophodno.

• U budućnosti će dio ovog bloga biti posvećen svojevrsnom savjetovalištu za studente/ice koji su možda pretrpjeli kakvo zlostavljanje na fakultetu, od ma koga. Savjetovalište će ipak biti više pravne prirode, u smislu da će se preko nj studente/ice upućivati na zakone, propise i druge dokumente te procedure i nadležne instance kako bi mogli prijaviti prekršaje i prijestupe. Cilj ovoga je da se osvijestimo o etičkom kodeksu i da se etički kodeks poštuje. Na kraju krajeva, svi želimo vrijeme provoditi u sigurnom i nenasilnom fakultetskom okruženju.

• Što se nenasilja tiče, namjeravam kao predstavnik, skupa s ostalima u Organizaciji, organizirati tribinu ili okrugli stol o nenasilnoj komunikaciji i etici u nastavi. Mislim da nam je svima prošlosedmično iskustvo pokazalo da zapravo nismo u stanju razgovarati jedni s drugima iskreno i smireno, s međusobnim poštivanjem i uvažavanjem. Mislim da gdjegdje taj problem imamo i u nastavi, što od studenata/ica, što od nastavnika/ica. Dakle, poenta ovoga nije da se upire prstom ili čak insinuira bilo šta, već da pokrenemo javnu raspravu o problemima s kojima se suočavamo, da izgradimo duh otvorenosti, ostvarimo transparentnost u studiju i radu te zajednički gradimo međusobnu solidarnost. Na koncu, mi, kao budući akademski građani i građanke, a i sada kao studenti i studentice, imamo dužnost razgovarati o društvu i njegovim problemima te predlagati moguće mjere i rješenja problema.

• Kao predstavnik za prava i standard studenata/ica, ono za što ću se boriti bit će poštivanje svih zakona i propisa. No, borit ću se i da se odluke koje nisu u interesu studenata/ica mijenjaju. Zvanično ću tražiti izvještaje o načinu trošenja našeg uplaćenog novca za informatizaciju i obnovu bibliotečkog fonda. Na osnovu tog izvještaja predložit ću daljnje moguće korake. Također ću stupiti u kontakt s tijelom koje pri Fakultetu nadzire provođenje bolonjskog procesa. Nakon sastanaka sa Studentskim vijećem i rasprave o mogućim prijedlozima, s ostalim članovima Organizacije sastavit ću izvještaj OPSFF-a o provođenju bolonjskog procesa na Fakultetu i predložiti korake kako bi se isti unaprijedio. Za to će trebati puno predanog rada i truda, ali ne sumnjam u motivaciju i volju svih strana.

Moje iskustvo, inače, seže i u moju srednjoškolsku prošlost. Kao stipendist američke organizacije ASSIST, godinu dana sam proveo u američkoj srednjoj školi s 50-godišnjom tradicijom studentskog vijeća. Zahvaljujući tom iskustvu, po povratku u BiH sam osnovao a kasnije i predsjedavao prvim Vijećem učenika svoje gimnazije, koje je aktivno i danas. Više od godinu dana sam radio na projektu “Razvoja i osnivanja omladinskih struktura” s Njemačkim društvom za tehničku podršku (GTZ) i pomagao mladima u nekoliko bh. gradova da osnuju prva udruženja mladih. Jedno takvo sam pokrenuo i u rodnoj Modriči 2004. g. a ono je aktivno i danas.

Budući da se namjeravam baviti i problemom zapošljavanja na tržištu rada nakon studija, bitno je istaći da sam radio u Soroševu programu omladinskog poduzetništva i kao vođa grupe na međunarodnom sajmu osvojio prvo mjesto za marketinški projekt poduzeća. U Poljskoj sam stekao certifikat Akademije za omladinske društvene poduzetnike, certifikat koji jamči za moje znanje o i iskustvo pri organiziranju malih neprofitnih projekata u lokalnoj zajednici, kojima je jedini cilj da riješe neki konkretan problem u lokalnoj zajednici, problem poput loše kanalizacije, neasfaltirane ceste ili, pak, neuređenog parka. Stekao sam neformalno obrazovanje koje mi omogućuje da pišem i razvijam projekte, a za sve dosadašnje projekte u nevladinim organizacijama radio sam bez naknade.

No, honorare zarađujem svojim uskoro i zvanično profesionalnim radom prevodioca, a moji prijevodi su dosad objavljivani u Sjedinjenim Američkim Državama, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te sam, između ostalog, radio za Sarajevske dane poezije, Ministarstvo pravde Sjedinjenih Američkih Država i Centar za nenasilnu akciju u Sarajevu, a radom za zadnji spomenuti se najviše ponosim, ponajviše zbog obrazovanja o nenasilju i nenasilnoj komunikaciji koje sam stekao prevodeći.

Moje obrazovanje i iskustvo obučili su me da se u budućnosti bavim problemom zapošljavanja bolonjskih studenata/ica i njihovom pripremom za bh. i inozemno tržište rada. Strategija za to je poticanje volonterizma među studentskim tijelom i povezivanje s poslovnim sajmovima te organiziranje savjetovanja o zapošljavanju sa stručnim osobama, u suradnji s Fakultetom i ministarstvima.

Postoje još mnogi drugi kratkoročni i dugoročni ciljevi koje Vam namjeravam predstaviti. Za svaki ću ponuditi i konkretnu strategiju te se obavezati na ispunjavanje tih ciljeva.

Pošto se studentsko tijelo Filozofskog fakulteta osvijesti o vlastitim pravima, obavezama i standardu, lakše ćemo zajednički raditi da ostvarimo prava, ispunimo obaveze i unaprijedimo naš studij.

Vidimo se u ponedjeljak, 18. 5. 2009. g. na skupštini u 13h u velikom amfiteatru!

Srdačno,

Mirza Beširović.